Lastovo. Otok Lastovo spominje se već u IV. stoljeću prije Krista kao Ladesta i Ladeston. Dorani, koji su došli iz Sirakuze nazivaju ga Ladestanos. Rimljani ga nazivaju Augusta Insula (Carski otok). U srednjem vijeku pisalo se Augusta, Lagusta i Lagosta. Sredinom X. stoljeća naziva se slavenskim imenom Lastobon, što dokazuje da je u to vrijeme već bio nastanjen Hrvatima. Bogatu povijest otoka odaje i više od 30 crkava i kapelica iz davnih vremena.

Zeleni otok, uronjen u modrinu jadranske pučine, nekim je čudom pošteđen posljedica industrijske civilizacije. Lastovo je možda posljednji komadić onog iskonskog Mediterana koji je izrodio Homera i oduševljavao Bayrona. Odmor u društvu s netaknutom prirodom, u ambijentu tradicionalne arhitekture, uz zdravu i svježu hranu s otočnih polja i okolnog kristalno bistrog mora, odmor uz vino koje su pili rimski carevi...

Lastovo posjeduje sve karakteristične odlike mediteranskog podneblja - blage i vlažne zime, te topla, duga, sušna i sunčana ljeta, a okružen je s 46 manjih otočića i hridi, te čistim morem, bogatim ribom i jastozima. Iako prilično šumovit, na Lastovu se nalazi mnogo obradivih površina sa vinogradima, maslenicima i voćnjacima, te polja sa povrćem uzgojenim prirodnim načinom, što pogoduje razvoju eko-gastronomije.

Kako do kampa

Izvansezonska ponuda

O kampu

Galerija